Like every inch of me is bruised.

 Od tjemena do vrhova nožnih prstiju.

Kapci i usne pogotovo.

Konture bokova i vruće čelo.

Vrtoglavica, glavobolja.

 

On nije ovdje i moje tijelo to osjeća. On nije ovdje i moje tijelo bridi.

| Séduisant | 29. srpanj 2011 16:38:38 | (6) Traces.

Dan 1. - On ne voli blogove.

Ustala sam i utočila si kavu, dopuštajući tragovima jučerašnjeg pretjerivanja da nastave lagano jenjavati. Baš sam razmažena.

-Sad smo mjesec dana bili skupa sami, ne moramo i večeras...

-NE, jer te sad neće biti dva tjedna uopće, što je šok u razmjeru s 24 sata dnevno mjesec dana!

Glupača.

Ustala sam i utočila si kavu i razmišljala.

Sjela sam pred ekran kompjutera i obavila jutarnje vokalno zagrijavanje. Zatim provježbala terce na kojima smo radili čitavo vrijeme na moru. Zatim uredila naslovnu stranicu svog Google Chromea, pojela čašicu jogurta od jagoda i popila kavu.  Pročitala njegovu poruku. Javit će se kad sleti, a tamo će tada biti 3 ujutro. Rekla sam mu da ga volim u šifri koju mi je Miu poklonila. Onda sam opet ustala, obavila opsežnu tjelovježbu koju ću popodne začiniti šetnjom od nekoliko sati ispod oblaka Metropole, zadihana utočila prvu kriglu vode od današnjih šest (detoksikacija u tijeku) i sjela nazad za kompjuter.

Kako bih vam rekla da je proces osobne nadogradbe započeo i neće stati dok ne budem savršeno zadovoljna.

Večeras ću popiti šalicu kakaa s N.-om, umjesto standardnih pola litre pive. I natjerati ga da mi priča o stvarima o kojima inače ne bi.

I idući put kad će Mali odlaziti toliko daleko, dovršit ću svoj sladoled od karamele i tamne čokolade bez da prigovaram. I ovaj put ću tretirati kao da odlazi na istok nabaviti mi nešto sjajno.

Jer sam, na kraju krajeva, žena.

| Séduisant | 26. srpanj 2011 11:50:39 | (3) Traces.

Sunce.

 3. dan za redom sam dobro. 

Što se nije dogodilo ni jednom u posljednje 3 godine.

3. dan za redom sam dobro.

 

Hvala ljetu.

| Séduisant | 29. lipanj 2011 9:53:38 | (3) Traces.

Odbrojavanje.

 Ljudi ne razumiju da su sve prikrivene informacije nadohvat ruke.

Samo treba pričekati.

Jedini medij koji će ti sve reći je vrijeme.

 

I tako mora biti. 

 

S. je ta koja uvijek sve sazna. Jer ima to nešto što tjera ljude da se kaju za svoje greške. Pravovremeno ili prekasno, ali kad tad. I ono nešto što ih tjera da izbace svo smeće iz sebe. I da prodišu.

 

Jedva čekam suočavanje s prošlošću.

 

 

| Séduisant | 18. lipanj 2011 18:50:02 | (2) Traces.

Mačku je ubila znatiželja. Mene će tvrdoglavost.

 Doslovno sve druge žene bi ga ubile. Zadavile. Raščetverile i odbacile.

Ja ću ga posjesti i objasniti mu njegove greške. Secirati ih ispred njega.

Jer se djeci objašnjava. Njih se ne napušta.

| Séduisant | 9. lipanj 2011 10:29:08 | (3) Traces.

Drukčiji od svega.

 Nekoliko mjeseci prije no što smo se upoznali, on je rekao svojim prijateljima vidjevši moju sliku: Ona će biti moja. Jednog dana ću s njom voditi ljubav. Prozvali su ga ludim.

Zaboravio je na to i onda me, zimi pred stopala, dočekao tik nakon Gavranovog zadnjeg poljupca i mojih suza skivenih pod staklima osamljene tramvajske stanice, s ispruženom rukom i svojim imenom na dlanu.

Kaže danas da sam te večeri bila savršeno simpatična, a da se on nije osjećao nimalo reprezentativnim. A sjećam se osjećaja u kostima kad mi je prvi puta prišao - kao da je netko tko mi u životu, osim te večeri, neće značiti ništa. Zagrlio me na odlasku, od tuđeg imena u mislila sam jedva upamtila tu scenu.

Pala sam nakon toga u krevet pod upalom pluća i još je mjesecima čekao da napokon prihvatim poziv za izlazak. A nije da nije imao s kime drugim izaći. Kad sam ozdravila i pristala, molio se da u meni upozna dobru djevojku.

Naš prvi poljubac je dopratio duhanski dim s okolnih stolova, pšenično pivo i suptilni dodiri. Kasnije te večeri u oktogonu smo otpuhnuli još nekoliko poljubaca među oblake, pod posljednjim božićnim srcem u gradu.

I oko dva tjedna kasnije, zapleli smo se po prvi put u njegove plahte. Oboje zapanjeni time da imamo nekog kraj sebe nakon toliko dugog vremena.
Njegova je samoća trajala čak i dulje nego moja.

 

I sada, ovdje i ovako, volim ga.
Sa svim njegovim mušicama, nevjericom kad ljubav dođe u pitanje, djetinjastim opsesijama, netaktičnim ispadima, prosuđivanjem ljudi iz stava suprotnog mome, ožiljcima prošlosti i nemogućnošću verbalizacije emocija.

Jer s punim uvjerenjem mogu tvrditi da je drukčiji od svega što sam ikad dotakla.
 

 

| Séduisant | 6. lipanj 2011 0:15:29 | (4) Traces.

Izgubljena.

 -Ja sam idiot, a ti to toleriraš.

Rekao je kroz suzne oči.

 

A jednog dana te suzne oči neće biti dovoljne. Kao ni oprosti. Kao ni mogu li se ikako iskupiti. Jednog ću mu dana samo reći jedno ne. Moje prvo ne.

Jer kad kažem da mi nedostaje, ne želi o tome sada. I odbije me uz pozdrav.

I što da mislim?
Nisam u pravu. 

Nikad.

 

A ja mu ne pokazujem svoje oči kad ga krive kroz suze.

| Séduisant | 31. svibanj 2011 23:09:26 | (3) Traces.

O suzama.

-Neću im dopustiti da vide da sam plakala.

Ne sjećam se u kojem sam točno dijelu svog života to izgovorila. Kakav je bio dan, tko su bili ti Oni. Makla sam to sjećanje preduboko i prekrila stazu do njega živim pijeskom.

Ne znam u koje sam točno ogledalo gledala i koliko dugo. Sjećam se samo da sam proučavala svoje lice do najsitnijeg detalja.

Crvenilo oko očiju, kraj nosa, na čelu, na bradi. Prvi korak je zalijevanje lica ledenom vodom. Zatim nanošenje korektora na upaljena područja. Pa ispiranje tople i slane tekućine iz očiju. Moje oči su prevelike da bih sve sakrila. Ali ljudi su glupi.

Zijevnula sam. Ili kihnula. Tako i izgleda.

A onda uvježbavanje osmijeha. Neprobojnog luđačkog osmijeha. Hiperboliziranih hiperaktivnih kretnji. Jako sam sretna. Jako. Jako... Jako vrištim u sebi.

Ali nikome nije dopušteno da to čuje. I tako godinama, savršena gluma.

 

U jednom periodu sam si dopustila da plačem pred nekim. Da netko vidi da sam plakala. Kasnije sam za tog nekog postala kurva. I izgubila kontrolu nad suzama, plakala pred bilo kim, bilo kada kad se otrovu prohtjelo.

Ali više nikada nikome nisam dopustila da mi briše suze.

 

-Nemoj biti tužna.

Rekao je jučer. Promjenio temu. Nesvjestan mog stanja. Nesvjestan jecaja koje sam gušila na drugoj strani grada.

Pogledala sam se u ogledalo. Počešljala kosu. I zurila u dijamante na svojim groteskno predugim trepavicama. I one crvene mrlje po licu. Tužna krv razlivena ispod.

Zaželjela sam mu laku noć. Njegovo stakleno zvono njegovog savršenog svijeta ja nemam pravo okrhnuti svojim uspomenama ni topiti svojim suzama.

Zavukla sam se u naručje spodobe svog života i zaspala. Sama i slomljena.

 

-Dobro jutro! Kako si?

-Super.

-Što je ono bilo jučer?

 

Nisam mu rekla. Spomenula sam suze i prigušila problem osmijehom. Neprobojnim luđačkim osmijehom.

Ne mogu mu oprostiti za nešto za što nije kriv.

| Séduisant | 19. svibanj 2011 13:52:47 | (1) Traces.

Sretna sam u svojoj patetici, ne kvarite mi to.

 Daje mi "vremensku kapsulu". Kaže da će me odvesti u bilo koje vrijeme želim.

-Joj, Mali! Hvala ti. Spremit ću je na sigurno, neka ostane tajna.

-Ali... Morat ću ti je oduzeti. Jer ako odeš u neko drugo vrijeme... Više nećemo biti zajedno.

 

I istog trena mu je vraćam. Poput djece smo.

 

Ljubi mi madeže i kaže da mi ih oduzima s lica. Makne moja dva najdraža, glumim da me to rastužilo, pa ih poljupcima vraća nazad na mjesto.

 

Ne da mi da ga ljubim. Cijelo popodne. 

-Ako se i ti razboliš, ja ne znam... Ubit ću se.

-Gle, ako se razbolim, nećemo se vidjeti tri dana. Ako se ti ubiješ, nećemo se vidjeti više nikad. Gdje je tu logika?

 

Ovlaš mu ljubim usne, svoje lagano rastvaram. Znam da neće dugo izdržati, zna da mi je u njegovom poljupcu najtoplije. A stvarnost me pod zadnje sleđuje. Ovlaš mu ljubim usne, sve više skraćujem fitilj...

Hvata me za obraze i ljubi... Onako kako samo on zna... Da se rasprsnem u iskrice.

| Séduisant | 18. svibanj 2011 16:57:22 | (4) Traces.

Udah, izdah, trepet.

 Za svaki milimetar njegovog života za koji sam se vezala.

| Séduisant | 16. svibanj 2011 14:18:35 | (5) Traces.